KAZALIŠNI GLOBUS

Moskva – Ovo je bila odlična sezona za ruskoga dramatičara Mihaila Durnenkova. Potkraj prošle godine preuzeo je poznati festival Ljubimovka i udahnuo novi život u instituciju kojoj je osnovna svrha predstavljanje i razvijanje novoga ruskog dramskog teksta. Malo nakon toga njegova drama Priča o tome što možemo, a što ne premijerno je izvedena u slavnom MHAT-u, da bi prošloga tjedna, na samu kraju sezone, njegova nova drama Dan pobjede bila praizvedena u još jednom poznatom teatru, onom na Taganjki. Uz to, doživio je i politički napad, a koji umjetnik ako drži do sebe ne bi poželio napad konzervativnoga ruskog parlamentarca? Taj je naime i prije nego što je drama objavljena javno optužio pisca riječima kako „izvjesni Mihail Grinkov planira svojim novim komadom parodirati i vrijeđati rusku povijest i službene institucije“. Odakle je političar saznao za još nenapisanu dramu, nepoznato je, ali da pojma o kazalištu nema, pokazao je time što nije točno naveo piščevo prezime. Praizvedba je dodatno pokazala glupost parlamentarca jer ničega o čemu je on govorio u produkciji nema, riječ je o senzitivnoj psihološkoj drami koja uopće ne govori o Danu pobjede, nego o skupini individualaca koji pokušavaju otkriti što danas znače povijesni događaji. Produkcija u režiji Jurija Muravitskog ocijenjena je vrlo uspješnom. Priča o grupi pisaca predvođenih potpunim luzerom, unajmljenih da napišu scenarij za spektakularno javno obilježavanje velikoga događaja, svjedoči kako je svijet do dana današnjeg ostao traumatiziran velikim ratom.

London – Nakon trideset godina možda najduhovitija grupa ljudi koja je ikad radila zajedno okupila se ponovno na sceni u predstavi Monty Python uživo (uglavnom) izazvavši golemo zanimanje. Iz komercijalnih razloga produkcija se igra u velikoj londonskoj O2 Areni, a pajtonovci su na primjedbe kako su postali komercijalni i da je novac jedini razlog ponovnog okupljanja u svom duhu izjavili kako su to morali napraviti da bi John Cleese, mogao platiti alimentaciju. Predstava je prošla jako dobro, a čak i kritika priznaje da su jednako zabavni i jednako ludi kao nekad. Kako se i očekivalo pajtonovci su rekonstruirali svoje stare gegove, prave klasike uvrnutog humora, poigravši se dodatno njima, ali nitko nije ni očekivao nove hitove. Cijela je produkcija ionako namijenjena njihovim nekadašnjim obožavateljima, nekomu tko ih gleda prvi put bila bi vjerojatno sasvim nerazumljiva. No, tih je „starih“ obožavatelja očito sasvim dovoljno, tako da će izvedba 20. srpnja biti uživo prenošena u tisućama kinodvorana po svijetu, što će je vjerojatno učiniti najgledanijom kazališnom predstavom svih vremena.

Grignan – Noćne fešte u Grignanu ime je festivala u malom gradu na jugoistoku Francuske, koji je dugo godina u sjeni znatno poznatijeg avinjonskog okupljanja, a koji se prije nekoliko dana predstavio zanimljivom premijerom. U sjeni štrajkova koji tresu kazališnu Francusku i ovaj je festival započeo prigodnim štrajkom, ali je premijerna izvedba Lucrèce Borgia Victora Hugoa u režiji Davida Bobeea izazvala enormnu pozornost. Dio zasluga za to svakako ide Bobeeu i Hugou, ali se čini da je široj publici i medijima bio zanimljiviji kazališni debi čuvene glumice Beatrice Dalle, koja se proslavila ulogom u filmu Betty Blue (37,2, ujutro) iz 1986. Romantičnu melodramu, kritičnu prema vlasti, Hugo je napisao 1833, a odmah nakon praizvedbe postala je velik uspjeh, koji je nadahnuo i Donizettijevu operu. U ambijentu renesansnoga dvorca Bobeeova predstava spaja dramu, glazbu, vatru, hip-hop plesače, cirkuske i svjetlosne efekte te igranje u vodi do gležnjeva.

New York – Kad smo bili mladi i neustrašivi, drama Sare Treem, rasprava je o temi feminizma i pozicije žene u društvu, ali i psihološki komad koji tjera na razmišljanje. Drama u produkciji Man­hattan Theater Cluba događa se početkom sedamdesetih u improviziranom skloništu za žene organiziranu u malom provincijskom pansionu. Autorica u dramu uvodi nekoliko žena čiji su odnosi s muškarcima jako složeni i često brutalno konfliktni, na njihovu štetu, naravno. Zaklon od svijeta punog okrutnosti suočava različite poglede na ljubav, ženstvenost i poziciju žene u društvu. U režiji Pam MacKinnon, redateljice nedavne brodvejske uspješnice Tko se boji Virginie Woolf, koja je izgladila neke „neravnine drame“ produkcija je uspješno zaživjela na njujorškoj sceni.